Kisela lica i veseli osmjesi izrazi su raznolikosti koje obični život svakodnevno pruža. Budućnost je u pubertetu izbor prekrasnih mogućnosti u kojima ćemo jednog dana imati priliku uživati. Međutim, tamo negdje u cvijetu mladosti, umjesto života koje smo željeli živjeti, nastupaju paranoja, ignorancija i pohlepa. Tako je to barem nekad bilo, a danas se sve češće sreću tinejdžeri koji nikad nisu ni planirali imati budućnost. 

Centri financijske moći rezidentni na adresama središnjih banaka i velikih financijskih institucija, zaposjedajući prividnu legitimnost bilježeći najobičnije pluseve i minuse u poslovnim knjigama, pokušavaju zadobiti sveopću kontrolu i diktirati koje ljudske aktivnosti trebaju opstati, i koje ljudske aktivnosti treba sahraniti. Pitanje je, tko im je dao pravo da čine to što čine? Priroda ili čovjek? Je li im ta moć dodijeljena usmeno ili pismeno?

Nekoliko godina nakon mog rođenja, tata je sreo stranca koji je stigao u naš mali grad. Od samog početka, mog oca je novi pridošlica toliko oduševljavao da ga je ubrzo pozvao da dođe živjeti s našom obitelji. Stranac je poziv bez imalo dvoumljenja prihvatio, i od tada je stalno prisutan u našoj životnoj sredini.

Ja sam iz dječaćića izrastao u mladića, ali nikad nisam postavio pitanje o njegovom mjestu u našem obiteljskom krugu. U mojoj mladenačkoj glavi, on je uvijek zauzimao posebnu poziciju. Roditelji su u mom odgoju i obrazovanju igrali ulogu dopunskih instruktora. Mama me učila razlici između dobrog i zla, a tata poslušnosti. Stranac je međutim bio pripovjedatelj svih priča. Satima bi nas držao začarane misterijama, avanturama i komedijama.